Pravi izbor za pravu ženu  – u pravo vrijeme…

Kako bi se očuvalo i unaprijedilo zdravlje žena, važno je odabrati optimalnu kontracepciju.

Hormonski preparati se smatraju ipak najpouzdanijim oblikom kontracepcije (97-99%), bilo da se radi o peroralnim, transvaginalnim ili transdermalnim pripravcima.

Tablete su još uvijek najpopularniji oblik hormonske kontracepcije. Za žene koje si iz bilo kojih razloga nemogu osigurati redovito svakodnevno uzimanje tableta, dostupni su i noviji oblici primjene. Na tržištu je prisutan vaginalni prsten s hormonskim punjenjem koji korisnica sama aplicira u rodnicu jednom u 3 tjedna, kao i naljepci koji se lijepe na kožu i mijenjaju jednom tjedno. Uz pravilno korištenje učinkovitost svih pripravaka je podjednako visoka. Dugoročnu sigurnu kontracepciju postiže se i intrauterinim ulošcima (spirala) s ili bez hormonskog djelovanja, a na inozemnim tržištima registrirani su i kožni implantati.

U 21. stoljeću bi konačno trebale nestati predrasude o hormonskoj kontracepciji, te biti prihvaćene njezine dokazane i neupitne dobrobiti koje u velikoj mjeri prevladavaju nad mogućim rizicima.

Hormonska kontracepcija značajno smanjuje rizik od raka jajnika (danas prognostički najopasnijeg ginekološkog karcinoma) i raka sluznice maternice, smanjuje učestalost dobroćudnih tvorbi na jajnicima (ciste i endometrioza), ima terapijski učinak na sindrom policističnih jajnika, te smanjuje učestalost benignih promjena na dojkama, a da istovremeno ne povećava rizik za karcinom dojke. Kombinirana hormonska kontracepcija koja sadrži etinilestradiol i razne oblike progestagena može povećati rizik od duboke venske tromboze i posljedične plućne embolije, ali samo u osoba koje imaju pozitivne i druge rizične faktore za tu bolest. Zato se prilikom propisivanja hormonske kontracepcije mora, pored kompletnog ginekološkog pregleda (PAPA test, pregled i ultrazvuk) detaljno ispitati obiteljska i osobna anamneza buduće potencijalne korisnice, te eventualno učiniti dodatna laboratorijska obrada. Korisnica treba biti upoznata s mogućim nuspojavama i kako postupiti u slučaju pojave istih.

Danas se smatra da kod dugoročnog uzimanja hormonske kontracepcije nisu potrebne kraće pauze, dapače čini se da su štetne i povećavaju rizik od nuspojava, jer organizam sa svakim novim počinjanjem prolazi kroz iste faze prilagodne koje su zapravo najrizičnije. Nasuprot tome postoje neke situacije kada je potrebno hitno prekinuti s hormonskom kontracepcijom kao što su trudnoća, razni operativni zahvati, traume ekstremiteta, pogotovo one koje zahtijevaju imobilizaciju, sumnja na duboku vensku trombozu, novonastale učestale, jake glavobolje, smetnje vida i neke druge bolesti i stanja za koje se tijekom obrade i liječenja zaključi da bi se mogle pogoršati zbog ove metode kontracepcije.

Za početnice u uzimanju hormonske kontracepcije, mlade djevojke od 15-19 godina života preporučaju se preparati s kombinacijom hormona koja će smanjiti simptome povezane s menstrualnim ciklusom (PMS i PMDD) te imati blagotvoran učinak na kožu, a bez rizika za povećanje tjelesne težine. Uzimanje tih preparata imati će značajni terapijski učinak kod žena sa sindromom policističnih jajnika i u smislu regulacije nepravilnih menstruacijski ciklusa s produženim i obilnim krvarenjima.

Za iskusne korisnice od 20 do 40 godina života preporučaju se preparati s hormonima što sličnijim onim prirodnim, koji oponašaju menstrualni ciklus, a osiguravaju kratko i slabo krvarenje, kao prevenciju anemije. Takav pripravak je uputno primijeniti i kao medikamentoznu terapiju endometrioze.

Zrelijim ženama nakon 40. godine pa do menopauze, čak ako su i pušačice cigareta, pate od migrena, hipertenzije, dijabetesa ili imaju proširene vene, danas možemo prepisati peroralni preparat koji neće povećati rizik od duboke venske tromboze niti pogoršati njihovu osnovnu bolest. U sklopu regulacije često neredovitih ciklusa u klimakteriju, dobro je primijeti intrauterini ulažak s hormonskim dodatkom koji će krvarenja svesti na minimum, a uz njega se, u slučaju jače izraženih klimakteričnih smetnji, može uvesti i monoterapija estrogenima.

Posebnu grupu korisnica čine žene u prvim mjesecima nakon poroda i dojilje. Život žene nakon poroda dramatično se mijenja, kao i njezina potreba za kontracepcijom. Mladim majkama potrebno je omogućiti što jednostavniju kontracepciju, a opet garantirati joj da ista neće imati utjecaja na dijete kao ni na sastav i količinu mlijeka. Od peroralnih hormonskih preparata preporučaju se oni koji sadrže samo progestagene (“mini-pill”) s čijom se primjenom može započeti odmah po završetku babinja tj. 6 tjedana od poroda. Dojiljama se također može preporučiti i intrauterini uložak, bilo hormonski ili bakreni jer neće imati utjecaja na mlijeko, niti povećati rizik od duboke venske tromboze i moguće posljedične plućne embolije. Osim navedenih, dojilje mogu koristiti i neke ne tako sigurne mehaničke i kemijske metode kontracepcije (muški i ženski prezervativ, spermicidne kreme i gel, dijafragma i cervikalna kapa). Prirodne – simptotermalne metode su kod dojilja vrlo nepouzdane zbog često, još nepravilnog rada jajnika, zbog pojačanog lučenja hormona prolaktina.
Unazad nekoliko mjeseci na hrvatskom tržištu postoji i originalna tableta hitne postkoitalne kontracepcije. To je hormonski preparat koji se koristi za izbjegavanje neželjene trudnoće nakon nezaštićenog spolnog odnosa ili kada zakaže neka druga kontracepcijska metoda. Ovaj vid kontracepcije je popularan pod nazivom “tableta za dan poslije”. Kontraceptivni efekt (do 84%) se postiže ako se tableta uzme unutar 72 sata od nezaštićenog odnosa. U prodaju kreće još jedan, ovog puta nehormosnki preparat hitne postkoitalne kontracepcije čiji se efekt zaštite produžuje na 120 sati. Ovakav oblik kontracepcije se može primijeniti svega nekoliko puta u godini i ne može biti trajno rješenje.

Na svjetskom tržištu, a napokom i na hrvatskom imamo veći broj kontracepcijskih preparata koje možemo odabrati ovisno o dobi žene, suradljivosti, afinitetima, njezinom općem zdravlju i mogućim rizičnim faktorima.

Ugradnja IUD – „spirale“