Privatna specijalistička ginekološka ordinacija dr. Silva Babić

HPV infekcija

admin — Sun, 16 Jun 2019 13:07:59 +0000

HPV je spolno prenosiva infekcija – pregled i liječenje oba partnera

PREMALIGNE PROMJENE VRATA MATERNICE – CIN
PAPA-test, kolposkopija i biopsija – neophodne za otkrivanje CIN-a
CIN još nije kracinom i 100% je izlječiv

Pravilo je da svaka ginekološka kontrola počinje pregledom vrata maternice (cerviksa). To je naime dio maternice koji strši u rodnicu i jedino se on od ženskih unutarnjih spolnih organa može vidjeti. Međutim promjene koje nastaju na vratu maternice ne moraju uvijek biti vidljive golim okom. Različite vrste polipa kao i izvrnuća sluznice iz cervikalnoga kanala te rascjepi nakon poroda dobro su vidljivi, ali poremećaji na nivou stanica otkrivaju se dodatnim pretragama.

Premalignim promjenama na vratu maternice smatramo one koje izazivaju promjene u građi, rasporedu, sazrijevanju i umnažanju stanica i nazivamo ih cervikalne intraepitelne neoplazije (CIN). Te promjene još ne predstavljaju karcinom, ali ako se ne liječe kroz više godina mogle bi prijeći u pravu zloćudnu bolest – karcinom vrata maternice. Premaligne promjene zahvaćaju samo površinski sloj sluznice i ne prodiru u dubinu tkiva. U novije vrijeme glavnim uzročnikom smatra se spolno prenosiva infekcija humanim papiloma virusom (HPV). HPV naime mijenja i ometa normalni rad gena u stanici te ona postaje zloćudna – drugačijeg je izgleda, nekontrolirano raste i ubrzano se dijeli. Kao dodatni rizični čimbenici za razvoj CIN-a navode se: rana životna dob početka spolnih odnosa, veći broj spolnih partnera, česte druge spolno prenosive infekcije (Chlamidya trachomatis i sl.), pušenje cigareta te niski socioekonomski status.

Dok se pravi karcinom cerviksa najčešće dijagnosticira kod žena oko 50. godine života, premaligne promjene su najčešće u mlađih žena i adolescenata. CIN ne izaziva nikakve specifične tegobe te se u 90% otkriva na rutinskim ginekološkim pregledima i to uzimajući obriske za citološku analizu – PAPA-test. Pretraga se radi tijekom samog ginekološkog pregleda, a uzimaju se tri uzorka stanica: sa sluznice rodnice, vrata maternice i iz cervikalnog kanala. PAPA nalaz se iskazuje kao: uredan nalaz, upala te abnormalan nalaz na stanicama, uz moguću dijagnozu. Nalaz PAPA-testa, se ne može smatrati definitivnom dijagnozom.
Po prispijeću abnormalnog (lošeg) PAPA nalaza svakako je potrebna daljnja obrada. Kod graničnih i blažih nalaza kao što su ASCUS (atipične pločaste stanice neodređenog značenja) i CIN I poželjno je učiniti tipizaciju HPV DNK kako bi se doznalo postoji li infekcija HPV i ako da, kojim tipom (iz grupe visokog ili niskog rizika). Ta informacija nam je važna u planiranju daljnjih postupaka. Kod citološki postavljene sumnje na jače promjene kao što su CIN II i CIN III potrebno je što prije učiniti kolposkopiju. Pretraga se obavlja tako što se 3-5%-tnom otopinom octene kiseline premaže sluznica vrata maternice i rodnice te kolposkopskim aparatom promatraju promjene koje tada postaju vidljive i poprimaju karakterističnu boju i izgled. Kada se otkrije tako promijenjeno mjesto na vratu maternice ili rodnici potrebno je uzeti uzorak tkiva tj. učiniti biopsiju. Tek se patohistološkim pregledom dobivenog tkiva postavlja konačna dijagnoza.
S obzirom na to kolika je debljina površinske sluznice zahvaćena promjenjenim stanicama, postoje 3 stupnja CIN-a. Smatra se da su blage promjene (CIN I) izazvane (“dobroćudnim”) humanim papiloma virusima niskog malignog potencijala, a teže promjene (CIN II i III) agrasivnijim HPV-om visokog malignog potencijala, koji jače i brže mijenjaju stanice.
CIN I ima 60% šanse da spontano (bez ikakove terapije) nestane, dok je za CIN II i CIN III vjerojatnije da bez liječenja neće proći, dapače mogu prijeći u pravi karcinom cerviksa.
Kod mladih žena, koje još nisu rađale, provodi se krajnje poštedno liječenje, jer i manji operativni zahvati mogu narušiti reprodukcijske sposobnosti. Kada se nalaz CIN II i III unatoč konzervativnog liječenja ne povlači, preporučiti će se neka od metoda operativnog liječenja (novija metoda električnom petljom – LETZ i klasična konizacija nožem). Kod starijih žena i onih koje imaju još nekih dodatnih ginekoloških bolesti (veći miom na maternici i sl.) umjesto samo manjeg zahvata, obično se preporuči odstranjivanje čitave maternice. Promjene koje se otkriju u ovom stadiju, ako se na vrijeme liječe gotovo su 100% izlječive, iako za sada još nema ciljane medikamentozne terapije za sam HPV. Stoga latentna HPV infekcija može i dalje postojati i uz uredne kliničke i citološke nalaze, a njezina eventualna aktivacija ovisiti će o imunološkoj kontrolni virusa.PREMALIGNE PROMJENE PENISA – PIN
PIN u muškarca – kao CIN u žena
Peniskopija – bezbolan pregledS obzirom da se glavnim uzročnikom ovih promjena smatra infekcija HPV-om koja je spolno prenosiva, svakako se preporuča pregled muškog spolnog partnera. Tkivo muškog spolovila je otpornije na virusne promjene od vrata maternice te su vidljive promjene u muškaraca nešto rjeđe. Najčešće se kao posljedica HPV infekcije pojavljuju genitalne bradavice – kondilomi. Ako su dovoljno veliki zapažaju se i golim okom. One manje, otkivamo na pregledu koji se zove peniskopija. U svakom slučaju potrebno ih je odstraniti jer sadrže velike količine virusa, a takova osoba je vrlo zarazna za partnericu. Velika većina premalignih promjena penisa (PIN) postaju (kao i kod žena) vidljive tek na specijalnom pregledu – peniskopiji. Penis se premaže 3-5%-tnom octenom kiselinom i detaljno promatra pod jakim povećanjem i osvjetljenjem kolposkopa. U slučaju patološkog (lošeg) nalaza – PIN-a pojavljuju su tipčna bjelkasta polja sa sitnim crvenim točkicama (završeci umnoženih kapilara unutar promijenjenih stanica). Ako se promjene uoče svakako ih je potrebno liječiti nekom od metoda koje će dovesti do ljuštenja i uklanjanja takovog mjesta.
Kod pozitivnih kliničkih ili citoloških nalaza bilo kod žene ili muškarca, mehanička zaštita prezervativom pruža samo 70%-tnu zaštitu. Stoga za sada nije dokazana niti jedna stopostotna metoda prevencije infekcije HPV-om, ali se svakako preporuča što manje promjena spolnih partnera, upotreba mehaničke zaštite (prezervativ, koji ujedno štiti i od drugih spolnoprenosivih infekcija), kasniji početak spolnog života te redovite ginekološke kontrole s PAPA-testom (rano otkrivanje 100% izlječivih promjena).

Objava HPV infekcija pojavila se prvi puta na Privatna specijalistička ginekološka ordinacija dr. Silva Babić.

Kontracepcija 21. stoljeća

admin — Sat, 15 Jun 2019 13:11:55 +0000

Pravi izbor za pravu ženu – u pravo vrijeme…

Kako bi se očuvalo i unaprijedilo zdravlje žena, važno je odabrati optimalnu kontracepciju.

Hormonski preparati se smatraju ipak najpouzdanijim oblikom kontracepcije (97-99%), bilo da se radi o peroralnim, transvaginalnim ili transdermalnim pripravcima.

Tablete su još uvijek najpopularniji oblik hormonske kontracepcije. Za žene koje si iz bilo kojih razloga nemogu osigurati redovito svakodnevno uzimanje tableta, dostupni su i noviji oblici primjene. Na tržištu je prisutan vaginalni prsten s hormonskim punjenjem koji korisnica sama aplicira u rodnicu jednom u 3 tjedna, kao i naljepci koji se lijepe na kožu i mijenjaju jednom tjedno. Uz pravilno korištenje učinkovitost svih pripravaka je podjednako visoka. Dugoročnu sigurnu kontracepciju postiže se i intrauterinim ulošcima (spirala) s ili bez hormonskog djelovanja, a na inozemnim tržištima registrirani su i kožni implantati.

U 21. stoljeću bi konačno trebale nestati predrasude o hormonskoj kontracepciji, te biti prihvaćene njezine dokazane i neupitne dobrobiti koje u velikoj mjeri prevladavaju nad mogućim rizicima.

Hormonska kontracepcija značajno smanjuje rizik od raka jajnika (danas prognostički najopasnijeg ginekološkog karcinoma) i raka sluznice maternice, smanjuje učestalost dobroćudnih tvorbi na jajnicima (ciste i endometrioza), ima terapijski učinak na sindrom policističnih jajnika, te smanjuje učestalost benignih promjena na dojkama, a da istovremeno ne povećava rizik za karcinom dojke. Kombinirana hormonska kontracepcija koja sadrži etinilestradiol i razne oblike progestagena može povećati rizik od duboke venske tromboze i posljedične plućne embolije, ali samo u osoba koje imaju pozitivne i druge rizične faktore za tu bolest. Zato se prilikom propisivanja hormonske kontracepcije mora, pored kompletnog ginekološkog pregleda (PAPA test, pregled i ultrazvuk) detaljno ispitati obiteljska i osobna anamneza buduće potencijalne korisnice, te eventualno učiniti dodatna laboratorijska obrada. Korisnica treba biti upoznata s mogućim nuspojavama i kako postupiti u slučaju pojave istih.

Danas se smatra da kod dugoročnog uzimanja hormonske kontracepcije nisu potrebne kraće pauze, dapače čini se da su štetne i povećavaju rizik od nuspojava, jer organizam sa svakim novim počinjanjem prolazi kroz iste faze prilagodne koje su zapravo najrizičnije. Nasuprot tome postoje neke situacije kada je potrebno hitno prekinuti s hormonskom kontracepcijom kao što su trudnoća, razni operativni zahvati, traume ekstremiteta, pogotovo one koje zahtijevaju imobilizaciju, sumnja na duboku vensku trombozu, novonastale učestale, jake glavobolje, smetnje vida i neke druge bolesti i stanja za koje se tijekom obrade i liječenja zaključi da bi se mogle pogoršati zbog ove metode kontracepcije.

Za početnice u uzimanju hormonske kontracepcije, mlade djevojke od 15-19 godina života preporučaju se preparati s kombinacijom hormona koja će smanjiti simptome povezane s menstrualnim ciklusom (PMS i PMDD) te imati blagotvoran učinak na kožu, a bez rizika za povećanje tjelesne težine. Uzimanje tih preparata imati će značajni terapijski učinak kod žena sa sindromom policističnih jajnika i u smislu regulacije nepravilnih menstruacijski ciklusa s produženim i obilnim krvarenjima.

Za iskusne korisnice od 20 do 40 godina života preporučaju se preparati s hormonima što sličnijim onim prirodnim, koji oponašaju menstrualni ciklus, a osiguravaju kratko i slabo krvarenje, kao prevenciju anemije. Takav pripravak je uputno primijeniti i kao medikamentoznu terapiju endometrioze.

Zrelijim ženama nakon 40. godine pa do menopauze, čak ako su i pušačice cigareta, pate od migrena, hipertenzije, dijabetesa ili imaju proširene vene, danas možemo prepisati peroralni preparat koji neće povećati rizik od duboke venske tromboze niti pogoršati njihovu osnovnu bolest. U sklopu regulacije često neredovitih ciklusa u klimakteriju, dobro je primijeti intrauterini ulažak s hormonskim dodatkom koji će krvarenja svesti na minimum, a uz njega se, u slučaju jače izraženih klimakteričnih smetnji, može uvesti i monoterapija estrogenima.

Posebnu grupu korisnica čine žene u prvim mjesecima nakon poroda i dojilje. Život žene nakon poroda dramatično se mijenja, kao i njezina potreba za kontracepcijom. Mladim majkama potrebno je omogućiti što jednostavniju kontracepciju, a opet garantirati joj da ista neće imati utjecaja na dijete kao ni na sastav i količinu mlijeka. Od peroralnih hormonskih preparata preporučaju se oni koji sadrže samo progestagene (“mini-pill”) s čijom se primjenom može započeti odmah po završetku babinja tj. 6 tjedana od poroda. Dojiljama se također može preporučiti i intrauterini uložak, bilo hormonski ili bakreni jer neće imati utjecaja na mlijeko, niti povećati rizik od duboke venske tromboze i moguće posljedične plućne embolije. Osim navedenih, dojilje mogu koristiti i neke ne tako sigurne mehaničke i kemijske metode kontracepcije (muški i ženski prezervativ, spermicidne kreme i gel, dijafragma i cervikalna kapa). Prirodne – simptotermalne metode su kod dojilja vrlo nepouzdane zbog često, još nepravilnog rada jajnika, zbog pojačanog lučenja hormona prolaktina.
Unazad nekoliko mjeseci na hrvatskom tržištu postoji i originalna tableta hitne postkoitalne kontracepcije. To je hormonski preparat koji se koristi za izbjegavanje neželjene trudnoće nakon nezaštićenog spolnog odnosa ili kada zakaže neka druga kontracepcijska metoda. Ovaj vid kontracepcije je popularan pod nazivom “tableta za dan poslije”. Kontraceptivni efekt (do 84%) se postiže ako se tableta uzme unutar 72 sata od nezaštićenog odnosa. U prodaju kreće još jedan, ovog puta nehormosnki preparat hitne postkoitalne kontracepcije čiji se efekt zaštite produžuje na 120 sati. Ovakav oblik kontracepcije se može primijeniti svega nekoliko puta u godini i ne može biti trajno rješenje.

Na svjetskom tržištu, a napokom i na hrvatskom imamo veći broj kontracepcijskih preparata koje možemo odabrati ovisno o dobi žene, suradljivosti, afinitetima, njezinom općem zdravlju i mogućim rizičnim faktorima.

Ugradnja IUD – „spirale“

Objava Kontracepcija 21. stoljeća pojavila se prvi puta na Privatna specijalistička ginekološka ordinacija dr. Silva Babić.

Menstruacija i poremećaji krvarenja

admin — Fri, 14 Jun 2019 13:11:13 +0000

Menstruacijski ciklus

Menstruacija je odbacivanje odljuštene sluznice maternice (endometrija) putem rodnice koje se događa u mjesečnim ciklusima tijekom ženine reproduktivne životne dobi. Krvavi iscjedak koji se pritom javlja naziva se menses ili menstruacijsko krvarenje, a prosječno mu je trajanje 5 (± 2) dana. Prvi dan mensesa je 1. dan menstruacijskog ciklusa. Kod samo 10 do 15% žena menstruacijski ciklus traje točno 28 dana, ali normalni raspon za cikluse s ovulacijom iznosi 25 do 36 dana.Najveće varijacije u trajanju menstruacijskoga ciklusa su na početku i pri kraju reproduktivne dobi, kada su ciklusi obično kraći. Gubitak krvi po ciklusu dosta varira od 13 do 300 ml (prosječno 130 ml ) i obično je najobilniji 2. i 3. dana menstruacijskog krvarenja.

Menstruacijski ciklus se može podijeliti na 3 razdoblja. Preovulatorno razdoblje traje od završetka mensesa pa do jednog dana prije ovulacije. Tada na jajniku započinje rast nekoliko folikula, od kojih će samo jedan doseći maksimalnu veličinu , a u sebi će sadržavati zrelu jajnu stanicu. Postepeno se iz takovoga folikula izlučuje sve više ženskih spolnih hormona estrogena i progesterona. Zreli folikul neposredno pred ovulaciju ima promjer 2,5 do 3 cm i značajno se izbočuje na površini jajnika. Tijekom same ovulacije, koja obično traje nekoliko sati, stijenka folikula puca na jednom mjestu i iz njega izlazi jajašce s pratećim stanicama i nešto folikularne tekućine. Tako oslobođeno jajašce prihvaćaju trepetljike jajovoda i ono počinje polako kliziti kroz jajovod. Na tom putu do šupljine maternice jajašce je spremno za oplodnju. U postovulatornom razdoblju na jajniku se prsnuti folikul pretvara u tzv. žuto tijelo (nazvano po njegovoj izrazito žutoj boji) koje luči velike količine ženskih spolnih hormona, a vijek trajanja mu je oko 14 dana.Sluznica maternice se također mijenja tijekom menstruacijskog ciklusa. Neposredno nakon mensesa ona je tanka (oko 2 mm) jer se njezin površinski sloj odljuštio. Kako raste razina ženskih spolnih hormona tijekom ciklusa tako se i endometrij sve više zadebljava (do 11mm) i priprema za prihvat eventualno oplođenoga jajašca i trudnoću. Kada lučenje hormona oslabi, a nije došlo do trudnoće, nastupa menstruacijsko krvarenje.
Čitavim menstruacijskim ciklusom upravljaju spolni hormoni jajnika i hormonima slične tvari koje izlučuje žlijezda hipofiza, a ona je pak pod direktnim utjecajem pojedinih dijelova mozga. Da bi došlo do ovulacije i uspostavio se pravilan mjesečni ciklus sve razine kontrolnog sustava moraju funkcionirati basprijekorno inače će doći do raznih poremećaja uz izostanak ovulacije i pojavu nepravilnog menstruacijskog ciklusa, ali i većih posljedica po reproduktivnu sposobnost žene. Zbog velikog utjecaja moždanih struktura na hipofizu stres bilo psihički ili fizički može uzrokovati poremećaj ciklusa, slično će se dogoditi u slučaju nekih teških bolesti ili naglih većih promjena u tjelesnoj težini. Dakako da i same bolesti pojedinih organa uključenih u menstruacijski ciklus mogu dovesti do njegovog poremećaja (ciste i tumori na jajnicima, miomi na maternici i dr.).

BOLNE MENSTRUACIJE (DISMENOREJA)
PRIMARNA DISMENOREJA
To je bol povezana s menstruacijskim krvarenjem, ali bez ikakovih patoloških promjena na reproduktivnim organima. Ovaj česti poremećaj obično započinje već s prvim, pravim (ovulatornim) menstruacijama, a s godinama i nakon trudnoće može oslabljeti. Smatra se da bol nastaje zbog pojačanog lučenja jedne tvari (prostaglandina) koja dovodi do jakih kontrakcija i slabije prokrvljenosti maternice. Boli doprinosi i sužen kanal vrata maternice, abnormalni položaj maternice, nedovoljno kretanje te strah ili nelagoda povezani uz mentruaciju. Bol je najjača u donjem dijelu trbuha u obliku grčeva ili kolika, a počinje obično nešto prije ili s početkom krvarenja i slabi nakon 2 dana. Nekada se uz bol mogu javiti i glavobolja, mučnina, zatvor ili proljev i učestali nagon na mokrenje. Na početku liječenja treba ustanoviti da li je s građom spolnih organa sve u redu. Najučinkovitiji lijekovi su oni iz grupe nesteroidnih antireumatika (“Ibuprofen”, “Voltaren”, ”Ketonal”), a liječenje je najbolje započeti 24 do 48 sati prije i nastaviti 1 do 2 dana nakon početka krvarenja. Medikamenti se mogu primijenjivati u obilku tableta ili kaspula, te još bolje, čepića, koji imaju brže djelovanje zbog direktne resorpcije u krv. Kada se stanje na takovu terapiju ne poboljšava može se zaustaviti prirodni ciklus s ovulacijama pomoću tableta oralne kontracepcije, jer su ciklusi bez ovulacije u pravilu gotovo bezbolni. Od pomoći može biti boravak na svježem zraku, odgovarajuće odmaranje i spavanje te redovita tjelovježba i individualno prilagođena prehrana.

SEKUNDARNA DISMENOREJA
Menstruacijska krvarenja postaju izrazito bolna nakon više godina normalnih ciklusa. Ginekološkim pregledom se obično nađe poremećaj na reproduktivnim organima koji uzrokuje bol. Nakon različitih operacija na vratu maternice, cervikalni kanal može biti izrazito sužen pa bol nastaje pri istiskivanju menstrualnog sadržaja iz maternice. Miomi koji su smještni u unutrašnjosti maternice ili polipi koji vire iz kanala vrata maternice mogu izazivati grčevite bolove. Upalna bolest zdjelice uzrokuje trajnu bol u donjem trbuhu koja se pojača tijekom menstruacije. Žene koje boluj od endometrioze (žarišta sluznice maternice izvan same maternice) također pate od trajnih bolova koji su najjači u menstruaciji. U postupku liječenja treba, ukoliko je moguće, otkloniti osnovni poremećaj ili abnormalnost pojedinog organa (odstraniti miome i polipe, proširiti kanal vrata maternice te liječiti endometriozu).

ODSUTNOST MENSTRUACIJE (AMENOREJA)
Odsutnost menstruacije se uobičajeno dijeli na primarnu (menstruacija se nije niti pojavila do 16.godine života) i sekundarnu (menstruacija se nije pojavila tijekom 3 i više mjeseci u žene koja ju je prethodno imala). Osim ako nije izazvana fiziološkim stanjima (djetinjstvo, trudnoća i postmenopauza) amenoreja je patološko stanje. To je odraz prekida međudjelovanja mozga (hipotalamusa), hipofize, jajnika i maternice u izazivanju cikličkih promjena sluznice maternice koje dovode do menstruacije. Razlozi mogu biti u abnormalnostima građe tih organa, poremećaju njihove funkcije ili čak genetski.
KRONIČNA ANOVULACIJA je najčešći oblik amenoreje kod žena reproduktivne dobi koje nisu trudne. U tom slučaju nema organskih prepreka koje sprečavaju menstruaciju, već postoji poremećaj u izlučivanju pojedinih tvari počevši od hipotalamusa preko hipofize, a time i jajnika te izostaje mjesečno sazrijevanje jajane stanice,a na kraju i menstruacija.Na takav poremećaj u različitoj mjeri utječu emocionalni i tjelesni stresovi, prehrana, tjelesna građa, tjelovježba, okolina i drugi nepoznati čimbenici.Najpoznatiji oblik kroničnog izostanka ovulacije je sindrom policističnih jajnika (PCO) gdje zbog poremećene fine regulacije u lučenju hormona izostaje ovulacija, a na jajnicima svaki mjesec zaostaju manje ciste. Stoga se jajnici s vremenom povećaju, a menstruacije se pojavljuju u razmacima od po nekoliko mjeseci. Tako povećani jajnici luče i znatne količine muških splnih hormona, što se kod žena očituje pretjeranom dlakavošću i aknama. Da bi se dijagnosticirao taj i slični poremećaji potreban je detaljan ginekološki pregled s ultrazvukom, a laboratorijskim pretragama moraju se izmjeriti razine svih spolnih hormona jajnika, hormoni fipofize i štitnjače. Liječenje takovih poremećaja ovisi o tome želi li se postići samo regulacija menstruacijskog ciklusa ili i trudnoća, ali u oba slučaja se koriste razne vrste hormonskih lijekova.

ABNORMALNO KRVARENJE IZ MATERNICE
Pod abnormalnim krvarenjem iz maternice podrazumijevamo predugo trajanje ili preveliku količinu mestrualnog krvarenja ili oboje. Prečesto ili krvarenje izvan ili između dvije menstruacije također se smatra abnormalnim. Bilo koje kravarenje kod starijih žena 6 mjeseci nakon posljednje normalne menstruacije je patološko.Većina tih krvarenja je uzrokovana hormonskim poremećajima, a najvažniji čimbenik je životna dob. Najčešće se abnormalna krvarenja javljaju na početku i kraju reproduktivne životne dobi žene. U mladih djevojaka česta su produžena i obilna krvarenja zbog izostanka ovulacije, pa se previše zadebljana sluznica maternice ljušti nepotpuno i nepravilno, a krvarenje je produljeno i često preobilno. Moguć razlog je i poremećaj u zgrušavanju krvi. Kod žena starijih od 35 godina, onih sa sindromom policističnih jajnika te kod žena sa značajnim viškom tjelesne težine (adipoznih), u slučaju abnormalnih krvarenja iz maternice, svakako treba ispitati sluznicu maternice ( ultrazvučno mjerenje debljine endometrija, frakcionirana kiretaža, histeroskopija s biopsijom endometrija i sl.) te učiniti krvnu sliku (česta izrazita anemija). Samo u 25% slučajeva postoji na spolnim organima organski uzrok nepravilnih krvarenja. U žena reproduktivne dobi komplikacije trudnoće (prijeteći i započeti spontani pobačaj, vanmaternična trudnoća, razne bolesti posteljice) su najčešći organski uzrok abnormalnih krvarenja. Upale sluznice maternice (endometritis) uzrok su krvarenja ubrzo nakon poroda, pobačaja ili nekih operativnih zahvata na maternici. Neke promjene na vratu maternice (rak, polipi, velike eritroplakije – “ranice”) također mogu izazvati krvarenja. Miomi maternice su vrlo čest uzrok nepravilnih krvarenja. Više od 50% bolesnica s cistama jajnika ima nepravilne menstruacije. Poremećaj rada štitnjače može biti povezan s abnormalnim krvarenjima. Kod svake žene u postmenopauzi (doba nakon posljednje menstruacije)s bilo kakvim krvarenjem iz maternice se mora isključiti ginekološka zloćudna bolest. Liječenje se razlikuje ovisno o dobi bolesnice, jačini krvarenja, nalazu na sluznici maternice te željama bolesnice. Većina funkcionalnih krvarenja moguće je regulirati hormonskim lijekovima. Ukoliko hormonsko liječenje nije bilo učinkovito potrebna je kiretaža kojom se odstranjuje zadebljana sluznica i na taj način zaustavi krvarenje. Odstranjivanje maternice (histerektomija) izvodi se samo kada se iscrpe sve ostale mogućnosti, a abnormalna krvarenja i dalje traju. Kod krvarenja izazvanih nekim organskim promjenama na spolnim organima potrebno je ciljano liječenje (odstranjivanje mioma, polipa, ciste na janiku, a često i čitave maternice).

Objava Menstruacija i poremećaji krvarenja pojavila se prvi puta na Privatna specijalistička ginekološka ordinacija dr. Silva Babić.